“podržavam dojenje ALI”

U zadnje vrijeme mi je muka od podržavatelja-dojenja-ali. Možda baš zato što i sama trenutno dojim, možda zato što mi je dojenje oduvijek normalno i prirodno…
Da, danas je trendi podržavati i promovirati dojenje, i osoba dobiva stigmu primitivke/ca ako ne podržava dojenje, i zato je popriličan broj ljudi u grupi “podržavam dojenje, ali” , jer ruku na srce, ljudi ( bilo žene, bilo muškarci ) se teško oslobađaju odgojno-društvenih obrazaca patrijarhalnog koncepta koji žensko tijelo određuje prema muškom doživljaju – seksualno i time određuje podsvjesni koncept pravila “pristojne pokrivenosti” koji, dakako, važi samo za žene ( jer žene nisu seksualna bića, ili je njihova seksualnost nebitna i u drugom planu, pa je stoga i nebitno kako žene instinktivno percipiraju muška tijela ).
Prema patrijarhalnom konceptu, ženska sisa, tj. bradavica, je opscena i predmet seksualnosti, a ne kožna žljezda sa funkcijom produkcije mlijeka. Iz tog razloga vrijedi propis da na gradskim plažama mora biti pokrivena, za razliku od muške bradavice – koja prema patrijarhalnom konceptu nije opscena i ne može biti predmet seksualnosti.
Taj isti koncept se, nesrećom po bebe i majke, nastavlja na prirodnu i fiziološku funkciju hranjenja bebe sisom odnosno mammom, zato jer jesmo sisavci odnosno mammalia.
Podržavam dojenje – ALI:
• “treba se malo pokriti”
• “nije pristojno kada se vidi sisa”
• “treba biti diskretno”
• “to je intiman trenutak majke i bebe, ne za oči javnosti”
• “ne u javnosti, šta mama s malom bebom ima radit u šoping centru”
• “neka se okrene da se ne vidi sisa”
• “neka ide u wc podojit bebu”
• “samo dok je beba mala, iza godinu dana može nešto drugo pojesti ako je gladan/a”
• “ne pred djecom u parku”
• “ne u restoranu, kafiću, tramvaju, autobusu, trajektu, katamaranu, vlaku…”
• “ne ako je sisa prevelika pa vulgarno ispada na sve strane”
• “ne ako majka vadi sisu za dojenje iznad majice nego diskretno ispod majce”

… to je samo dio asortimana iza ALI, i zaista je nebitno što stoji iza ALI, jer to su sve nečije društvene/odgojne/puritanske/vjerske/ine derivacije patrijarhalnog koncepta koji u majčinstvu i dojenju percipira nešto diskretno,intimno, seksualno jer se obavlja sa organom koji patrijarhat percipira seksualno, a dojenje je sve samo ne to. Nahranit bebu i/ili utjesit stariju bebu/dijete dojenjem nije nenormalno, neprikladno, degutantno ili intimno već prirodno i majčinski i nema ništa intimno seksualno u tom činu. Degutantno i perverzno može biti samo nečiji pogled i misao na dojenje.
Smješno, ali upravo su žene prve u prigovaranju i okretanju očima ko da i same nemaju sisu i nisu je nikad vidile, il ih je možda strah da njihove muške polovice neće ugledati “bolju” sisu uživo, il im je možda podsvjesno krivo što i same nisu bile hrabre i bez ustezanja i bez srama dojile svoju djecu…ko će ga znat.
Dječji pogled na sisu u dojenju je jedan jedini instinktivni – sisanje. Ili možda neke majke i očevi žele od starta usaditi u dječju percepciju da je ženska sisa i bradavica u funkciji dojenja nešto opsceno i seksualno pa se boje dječjeg normalnog i prirodnog pogleda na to.
Posebnu skupinu pak čine majke koje iz nekog razloga nisu bile u mogućnosti dojiti svoju djecu ili su izabrale da ne doje, a silna propaganda slobode dojenja ih užasno smeta i nervira jerbo “zašto se od muhe radi slona” – gornji nepotpuni popis itekako pokazuje da je propaganda slobodnog dojenja više nego potrebna, ili “šta, ja nisam dojila pa ja nisam dobra majka po vama jel?” -ne znam čemu takvo subjektivno ispoljavanje osobnih frustracija i izvrtanja namjere i razloga, znači nitko ne bi smio pričat o dojenju i propagirat slobodu dojenja zbog solidarnosti s majkama koje nisu dojile?! Naravno tu ne ubrajam majke koje nisu bile u mogućnosti dojiti ili su same izabrale da ne žele, ali im je potpuno normalno da druge žene to žele i rade.
Zanimljivo je također da protivnici dojenja u javnosti i podržavatelji-dojenja-ali se u obrani svojih grotesknih stavova služe krajnostima koje egzistiraju valda u promilima, tipa dojenje djece starije od 5 godina u javnosti kao da takvi slučajevi čine 90% dojilja.
Također je zanimljivo da te grupacije smatraju kako je dojenje samo nutritivne funkcije pa su u stanju ispalit glupost tipa da je dojenje ok do godinu dana, a kasnije dijete može pojest i nešto drugo osim majčinog mlijeka. Znači sa 11 mjeseci i 15 dana nije vulgarno, a sa 12 mjesecii 5 dana je vulgarno i nepotrebno? Kako procjenjuju koji prozor je vulgaran i nepotreban, veličinom dijeteta ( neke bebe imaju 10kg sa 6 mjeseci, a neke sa 1,5 godinu ), hoda li dijete ( neka hodaju sa 10 mjeseci neka tek sa 15 mjeseci ), ima li dijete kosu itd itd? Što više razmišljam o tome što uvjetuje procjenu vulgarnosti tim ljudima, to su mi apsurdniji i apsurdniji…

Ovo je doba renesanse dojenja nakon nekoliko desetljeća industrijsko-farmaceutske propagande tobožnjeg oslobađanja žena od okova majčinstva kako bi bile što slobodnije radilice u službi korporativnog kapitalizma. Također i renesansa oslobađanja vjersko-patrijarhalnih koncepata koji žele zauzdati slobodu žena kao primarnih i glavnih osoba u prokreaciji i odgoju čovjeka i glavnu “palicu” koju imaju – sisu koja hrani i maternicu u kojoj raste novi život.
Tko zna, mozda su današnje generacije toliko opsjednute velikim nabreklim sisama jer su uglavnom površno dojene uz visoki postotak upotrebe adaptiranog mlijeka pa su tu frustraciju nedostatka proicirali u seksualnu fantaziju za tim toplim nabreklim majčinim grudima koje hrane.
Kako god bilo, kome smeta neka okrene glavu. Kako to funkcionira, sjetim se odmah onog eseja koji je jednom prilikom kružio balkanskim društvenim mrežama o gospodični koja je bila duboko povrijeđena prizorom stražnjice djevojke u tajicama ispred sebe i svog nevinog zaručnika, jelte ima nas svakakvih i zaista je prenaporno razmišljati o tome kakvi prizori nekoga osobno vrijeđaju ( a dojenje čak ni ne spada u takve grupacije obnaženih senzualnih prizora ).
Perverzno je dojenje promatrati u intimnom i seksualnom kontekstu samo zato jer se obavlja organom kojeg patrijarhalni koncept percipira seksualno iako taj organ postoji isključivo za fiziološku funkciju dojenja. Ako grljenje i ljubljenje svog djeteta u javnosti nije neprikladno i nešto što bi trebalo biti intimno ( jerbo samo pedofilima taj prizor može biti intiman i seksualan ) ne razumijem kojom logikom se na dojenje ne gleda jednako?

Nedavno sam pročitala jednu dobru s kojom bih završila – AKO JE DOJENJE SEKSUALNO, ONDA SU FLAŠICA I DUDA DILDO.

Disklejmer – ne mrzim ja podržavatelje-dojenja-ali, neki jako bliski dragi ljudi razmišljaju upravo tako, ali to ne utječe na moju realnu percepciju dojenja i antipatiju prema takvom stavu i konceptu. Sloboda stava je također sloboda dok ne ograničava tuđu slobodu. Dakle, podržavatelji-dojenja-ali, slobodni ste okrenuti glavu i ne gledati ono što vam je mrsko i pri tome imati svoj stav – koji ne morate podjeliti na glas, jer to već izlazi iz kruga vaše slobode ( kad bi svatko naglas govorio što mu smeta svijet bi bio poprilično bučno mjesto ).

Buđenje

Htjeli to priznati ili ne, današnji svijet je izrazito patrijarhalan… Čak toliko da su pojmovi FEMINIZAM i EMANCIPACIJA toliko izpatrijarhalizirani da postaju oruđe u službi ubijanja i ono malo ženskosti i ženskog digniteta preostalog od sustavnog tlačenja i degradacije još od velikih seoba naroda. Kad mjerilo uspjeha, dosega, poželjnosti i stremljenja za ženu postane muškarac, i kad žena svoju vrijednost počinje mjeriti muškim mjerilom i vrijednostima patrijarhata, onda to više nije nit feminizam nit borba za žensku slobodu i prava, a pogotovo ne borba za ravnopravan položaj žene u društvu.
Problem je izrazito dubok, čvrsto usađen i ukorijenjen u psihu žena ( i muškaraca ) i jedini način na koji je moguće ostvariti ravnopravnost spolova u društvu je promjena koncepta poimanja svijeta, prvenstveno kod žena, jer htjele to drage sestre priznati ili ne, upravo mi same smo krive za okove koncepta patrijarhata, jer mi smo Majke, prva bića preko kojih dijete upoznaje i koncipira svijet. Vrijednosti i koncept poimanja koji je nama odgojem usađen mi same prenosimo svojoj djeci, od najbanalnijih stvari o kojima ne razmišljamo do onih “većih” , stoga same proizvodimo i odgajamo buduće nositelje i branitelje patrijarhata – bilo žene ili muškarce. To nakon nas nastavljaju odgojno-obrazovne institucije, duboko patrijarhalno ukorijenjene, stvorene i osmišljene za trening i dresuru ljudskih poslušnika današnjeg društvenig ustroja ( bez obzira na kozmetičke finese ekonomsko-političko-vjerskog modela ).
Današnji svijet je borba za egzistenciju i uspjeh, mnogo smo podređeni zaposlenju i izvoru prihoda da ne stignemo odvojiti vrijeme za kontemplaciju i otkrivanja pravih uzroka poznatih posljedica. Ženama je još dodatno teže jer uz zahtjevnu ulogu majke također sa muškarcima ( često i mučnije ) sudjeluju u utrci egzistencije. Kako bi nas se umirilo poput potapšanih poslušnih pudlica na lancu, serviraju nam se tkz. feminističke vrijednosti raznih feminističkih nevladinih udruga uz veliku potporu države i državnog financiranja novcem poreznih obveznika, čisto da imamo osjećaj da je ovome društvenom konceptu stalo do žene i da smo uspjele dobiti svoju ravnopravnost, a u funkciji našeg ušutkavanja i još boljeg podjarmljivanja, jer da bi robinja bila dobar rob mora imati osjećaj da ima moć i slobodu, da je se uvažava i poštuje, jer to je jedini način da joj više ne padne na pamet izmišljavati “gluposti poput prvotnog feminističkig pokreta” i nedajboginji izmisliti novi ( stari ) bolji koncept poimanja svijeta i prenosit ga na buduće generacije.
U ovom našem buđenju koje se počelo događati mimo lažnih (patrijarhalno) feminističkih pokreta, najveći neprijatelji nisu muškarci, kako kvazifeministice vole vidit neprijatelja u muškom tijelu i izbijat svoje frustracije na stereotipnom demoniziranju muškog roda, već je žena ženi najveći neprijatelj. Po iznimno učinkovitoj logici “podijeli pa vladaj” , patrijarhalni društveni koncept je uspio zavaditi sestre. Kućanice vs dlakave feministkinje vs geeky žene vs mušarci u sexy ženskim tijelima vs vjerske fanatičarke abrahamskih religija vs androgine itd itd i svaka misli da je ona druga kriva za neravnopravnost spolova i da sramoti svojom pojavom ženski rod.. Patrijarhalni društveni koncept je kako bi se održao čak uveo po sili zakona pozitivnu (afirmativnu) diskriminaciju po spolnom obilježju koje još više produbljuje degradaciju žene u društvu, mjenjajući posljedice, a ne uzrok(e) koji su identični već tisućljećima, time još više i snažnije ukorijenjujući taj uzrok.
Radi čega je patrijarhalni društveni poredak toliko ustrajan, čvrst, nesalomljiv već tisućama godina?
Nisam sigurna što je bilo prvo, patokracija ili patrijarhat, je li patokracija posljedica patrijarhata ili su se paralelno izdefinirali, no nedvojbeno je da su isprepleteni i da jedan bez drugoga ne može egzistirati ( kao ono pitanje da li vlast kvari ljude ili su pokvareni ljudi željni vlasti )… Zato se patrijarhalna struktura toliko ustrajno drži, jer to je jedini koncept osim direktnog nekamufliranog porobljavanja koji (p)održava patokraciju. Interesnim patokratima i kleptokratima položaj i moć ovisi direktno o ustrajnosti i održivosti patrijarhata. Patrijarhalni društveni koncept se čini kao neupitna istina, jedini mogući postojeći koncept, toliko subverzivno utkanu podsvjest pojedinca da dobiva oznaku realnosti i normativa, tj nosioca zdravog razuma ( engleski termin common sense je dobar primjer kako se zdravi razum izjednacuje terminom zajednicki, zajedničko šesto čulo, poput neupitnog i definiranog zajednickog skupa vrijednost a sve što izlazi iz zadanih okvira ne spada u tu zajedničku definiciju zdravog razuma ).
Sloboda mu je neprijatelj, a sloboda počinje ženom. Ne zato što je žena bolja, savršenija ili inteligentnija od muškarca ( kako kvazifeministice vole to podučavat ), nego zato što je žena primarno Majka, čak i onda kada to fizički nije, ona je uvijek Majka, ona primarno instinktivno i intuitivno voli ljude kao majka, a majka ne želi svoje dijete poslati u rat, majka ne želi izgubit svoje dijete i ne želi da druga majka izgubi svoje, ne želi patnju, siromaštvo, glad, bolesti, ropstvo niti jednom djetetu, želi svojoj djeci ostaviti sigurnu budućnost i zdravu okolinu, ne želi da nitko polaže pravo na život i individualnu slobodu njenog djeteta, jer ona mu je dala život, iz svog tijela ga izdvojila, svojom žrtvom, dijete je najvrijednije i neprocjenjivo zlato u Njenom svemiru i nista nije bitnije od djetetovog života i sreće. Svime time Slobodna Ona, Svjesna Majka je smrtni neprijatelj patrijarhalno-patokracijskog poretka koji gradi svoje temelje na ne-slobodi, eksploataciji, piramidalnoj strukturi vlasti i zamišljenim političko-ekonomskim ogradama teritorija jedinstvene planete u cilju legalne porezne pljačke plodova tuđeg rada i porobljavanja. Zato Ona mora biti okovana, a vjerovati da je emancipirana i slobodna. Divlja i snažna vučica mora mislit i biti odgajana da je slatka pitoma pudlica koja smije lajati koliko želi, ali biti na flexi povodcu tako da misli da je slobodna i nesputana…Osvještena Ona je neprijatelj i opasnost za preodgoj budućih generacija.
No, da se vratim tvrdnji da je žena ženi vuk… Umjesto da se sestre međusobno podupiru i uvažavaju bez obzira na vlastite koncepte ženskosti i uvjerenja, međusobno se blate i vrijeđaju, jerbo bilo kakva ponuđena druga koncepcija osim one koja je dio skupa nečije vrijednosti obitelji/tradicije/grada/mjesta/kraja/narodnosti/religije/države/etnosa, uzrokuje potres osobnih temelja koncepcije svijeta, odnosno temelja koje smo prihvatili kao naše/osobne iako nisu produkt osobne konteplacije i razmišljanja. Taj potres je možda najjači potres koji se nekome može dogoditi, i osjećaj bude isti kao kada se gubi tlo pod nogama, a najčešća obrambena reakcija za preživljavanje te osobnosti ( tj osobnih stavova koji su naučeni i usađeni odgojem, a percipirani kao vlastiti ) je – napad.
Zrela osoba koja shvaća život kao neprekidno učenje i nadogradnju softvera bi morala moći barem sekundarno odbacit taj prvotni nalet napada i uronit u vlastite dubine procesuiranja informacija poznate kao – razum. No (zdravi) razum je nešto što se nažalost rijetko ispoljava.
Za one koji vole kontemplirati u beskraju svog razuma pozivam i na sljedeći nastavni post – U potrazi za Njom.